Otkaz ugovora o radu
Otkaz ugovora o radu je jedna od tema koja većini zaposlenih izaziva stres i nesigurnost. Da li znate koja su vaša prava i obaveze, bilo da ste na strani poslodavca ili zaposlenog? U ovom blogu objasnićemo kako se otkaz daje, koja pravila moraju da se poštuju i šta možete preduzeti da zaštitite sebe kada je u pitanju otkaz ugovora o radu od strane poslodavca, kao i u slučaju otkaza ugovora o radu od strane zaposlenog.
Šta znači otkaz ugovora o radu?
Otkaz predstavlja jedan od načina prestanka radnog odnosa. To znači da radni odnos prestaje na način predviđen zakonom, što može podrazumevati otkaz ugovora o radu od strane poslodavca ili zaposlenog, a takođe i sporazumom između stranaka. Pravo na otkaz imaju i zaposleni i poslodavac, ali postoje jasna pravila i uslovi koji moraju biti ispoštovani kako bi prestanak bio zakonit.
Otkaz može biti dobrovoljan, kada ga daje zaposleni, ili nametnut kada ga daje poslodavac, odnosno radi zakonski opravdanih razloga. U oba slučaja, važno je da se poštuju otkazni rokovi, obrazloženja i zakonska pravila, jer njihovo nepoštovanje može dovesti do nezakonitog otkaza i eventualnog sudskog spora.
U praksi se često postavlja pitanje kako napisati otkaz ugovor o radu, često se traži i primer otkaza ugovora o radu od strane zaposlenog koji može odmah da se koristi, i koja su prava zaposlenih u slučaju otkaza.
U suštini, otkaz je pravni mehanizam kojim se formalno završava radni odnos, ali je važno razumeti razliku između zakonitog i nezakonitog otkaza, prava zaposlenih i obaveza poslodavca. Dobro razumevanje ovog procesa pomaže zaposlenima da zaštite svoja prava u slučaju prestanka radnog odnosa.
Otkaz od strane zaposlenog
Zaposleni ima pravo da otkaže ugovor o radu bez navođenja razloga, pod uslovom da poštuje propisanu proceduru. To podrazumeva pismenu obaveštenost poslodavca i poštovanje otkaznog roka, koji je najčešće 15 dana, osim ako ugovorom ili opštim aktom poslodavca nije drugačije određeno.
Ovo pravilo važi kako za ugovore na neodređeno vreme, tako i za ugovore na određeno vreme, jer Zakon o radu ne pravi razliku u pogledu načina otkazivanja, osim ako stranke u samom ugovoru nisu drugačije uredile određene specifičnosti.
U praksi se zaposleni odlučuju na otkaz kada žele bolje uslove, veću sigurnost, profesionalno napredovanje ili jednostavno promenu radnog okruženja. Na ovaj način zaposleni preuzima kontrolu nad svojim radnim angažmanom i daljom karijerom.
Često se u praksi može čuti kolokvijalni izraz „momentalni otkaz“, ali takav institut ne postoji u važećem Zakonu o radu. Zaposleni može dati otkaz iz bilo kog razloga, ali je dužan da ispoštuje otkazni rok, a ukoliko to ne učini, poslodavac nije obavezan da mu isplati zaradu za period koji nije radio usled neopravdanog nepoštovanja otkaznog roka.
Iako zaposleni često traže gotov primer otkaza ugovora o radu od strane zaposlenog, suština otkaza je vrlo jednostavna. Radi se o kratkoj i jasnoj pisanoj izjavi zaposlenog da želi da raskine ugovor o radu, sa naznačenjem dana kada izjava počinje da proizvodi pravno dejstvo.
Statistički posmatrano, iako mnogi zaposleni strahuju od gubitka posla, iznenađujuće veliki broj njih upravo samoinicijativno pokreće postupak otkazivanja ugovora, tražeći nove profesionalne prilike i bolje uslove rada.
Otkaz od strane poslodavca
Poslodavac može otkazati ugovor samo ako postoje zakonski razlozi, koji se odnose na:
- Radnu sposobnost zaposlenog i njegovo ponašanje (npr: ako ne ostvaruje rezultate rada ili nema potrebna znanja i sposobnosti za obavljanje poslova na kojima radi, ako je pravnosnažno osuđen za krivično delo na radu ili u vezi sa radom ili ako se ne vrati na rad kod poslodavca u roku od 15 dana od dana isteka roka mirovanja radnog odnosa, odnosno neplaćenog odsustva)
- Povredu radne obaveze (npr: nesavesno ili nemarno izvršava radne obaveze, ako zloupotrebi položaj ili prekorači ovlašćenja, ako necelishodno i neodgovorno koristi sredstva rada…)
- Nepoštovanje radne discipline (npr: ako neopravdano odbije da obavlja poslove i izvršava naloge poslodavca u skladu sa zakonom, ako ne dostavi potvrdu o privremenoj sprečenosti za rad, ako zloupotrebi pravo na odsustvo zbog privremene sprečenosti za rad, zbog dolaska na rad pod dejstvom alkohola ili drugih opojnih sredstava, odnosno upotrebe alkohola ili drugih opojnih sredstava u toku radnog vremena…)
Ukoliko postoje neki od gore navedenih zakonskih razloga (lista nije ograničena Zakonom o radu, već poslodavac može predvideti druge razloge za otkaz i u opštim aktima poslodavca ili u samom ugovoru o radu) za otkaz ugovora o radu od strane poslodavca, poslodavac je dužan da zaposlenog pisanim putem upozori na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu i da mu ostavi rok od najmanje osam dana od dana dostavljanja upozorenja da se izjasni na navode i dokaze iz upozorenja.
Ovo je ključna zaštita prava zaposlenog, jer omogućava istom da pripremi svoj odgovor i eventualno ospori navode poslodavca pre nego što se donese konačna odluka.
Ako je bilo više grešaka ili povreda koje se zaposlenom stavljaju na teret, sve one moraju budu obuhvaćene upozorenjem, a argumenti potkrepljeni dokazima. Zaposleni mora imati pravo da se izjasni na upozorenje, i to najmanje osam dana od dana dostavljanja upozorenja. Ovaj rok predstavlja minimalni period koji Zakon o radu propisuje kako bi se zaposlenom omogućilo da odgovori na navode i zaštiti svoja prava.
Po isteku navedenog roka, ukoliko i dalje smatra da su ispunjeni uslovi za otkaz, poslodavac donosi rešenje o otkazu ugovora o radu. Navedeno rešenje mora sadržati zakonom propisane elemente: obrazloženje, pouku o pravnom leku, kao i obavezu poslodavca da isplati sve neisplaćene zarade i naknade u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa.
Važno je napomenuti da svako odstupanje od zakonske procedure predstavlja nezakonit otkaz. To uključuje, između ostalog:
- Nedostavljanje pisanog upozorenja na razloge za otkaz,
- Nepredavanje dokaza koji potkrepljuju razloge otkaza,
- Neostavljanje zakonski propisanog roka od najmanje osam dana za izjašnjenje zaposlenog.
Ukoliko poslodavac ne poštuje bilo koji od ovih zakonskih uslova, zaposleni ima pravo da ospori otkaz pred sudom, jer takav akt predstavlja nezakonit otkaz i daje osnov za poništaj rešenja o otkazu i povratak na rad. Ovaj deo procedure je posebno važan jer štiti zaposlene od proizvoljnog ili neosnovanog prestanka radnog odnosa.
Otkaz zbog tehnološkog viška
Jedan od čestih razloga za prestanak radnog odnosa u praksi jeste tehnološki višak. Do ovoga dolazi kada poslodavac više nema potrebu za određenim radnim mestom zbog ekonomskih, organizacionih ili tehnoloških promena.
Kada se zaposleni proglašava viškom, poslodavac:
- mora izmeniti pravilnik o sistematizaciji,
- mora doneti odgovarajuće akte o ukidanju radnog mesta,
- dužan je da isplati zakonom propisanu otpremninu (koja ne može biti niža od zbira trećine zarade zaposlenog za svaku navršenu godinu rada u radnom odnosu kod poslodavca kod koga ostvaruje pravo na otpremninu).
U praksi se često dešava da poslodavci nastoje da izbegnu isplatu otpremnine ili ne poštuju proceduru, što je osnov za poništaj rešenja o otkazu ili razlog za pokretanje postupka zbog neisplaćene otpremnine. Zbog toga se preporučuje konsultacija sa advokatom za radno pravo, naročito u ovoj vrsti postupka.
Zaključak
Strah od otkaza je realna i rasprostranjena pojava, ali postoje mehanizmi kojima se štite zaposleni. Zakon o radu jasno propisuje kada i kako se ugovor može raskinuti, a razumevanje pravila omogućava zaposlenima da donesu informisane odluke, bilo da žele da napuste posao sami (npr. otkaz od strane zaposlenog) ili da se zaštite od nezakonitog otkaza od strane poslodavca.
Ukoliko imate bilo kakvu nedoumicu u vezi sa radnim pravom, potrebna vam je pomoć u sastavljanju otkaza, upozorenja ili rešenja, ili smatrate da vam je otkaz ugovora o radu nezakonito uručen, slobodno se obratite našoj kancelariji radi stručnog saveta i zastupanja u postupku. Zakažite online konsultacije.






